Dana 15.12.2016. godine u sklopu praktične nastave pošli smo da učimo, da slušamo bez daha stare morske vukove, da odamo počast ponosu grada Bara i da tugujemo za jednim starcem.
Da, pogodili ste. Maturanti odjeljenja IV-3, Nautičkog smjera Srednje stručne škole u Baru, došli su ispred feribota Sveti Stefan II. Došli su da uče o uređajima elektronske navigacije, da slušaju riječi kapetana broda i oficira straže na mostu. Ali, i kao pomorci u duši, jer još nismo maturirali i postali pravi pomorci da bi mu odali počast pred sjutrašnju posljednju vožnju. I da tugujemo, jer znamo koliko je značio…
Čekamo ispred broda da oficir straže dođe po nas. Čuju se povici mornara koji glancaju već čisti i bijeli brod, kao da hoće da pokažu da on iako star četrdeset tri godine još uvijek plijeni svojim izgledom.
Stiže uniformisani oficir i pogled na buduće golobrade pomorce mu izmamljuje osmijeh uz riječi: „Sjećam se, ovakav sam i ja bio kad sam se prvi put ukrcao na Sveca“ . I reče: „ Momci, pođite za mnom i slobodno pitajte sve što vas zanima“ .
Posle višečasovne obuke na komandnom mostu izašli smo sa broda. Okrenuli smo se, i posle stanke od nekoliko minuta, gdje se svako od nas lično oprostio od našeg Sveca, nastavismo hodati ka izlazu iz luke, skromno i tiho, a poneko sa suzom u oku.
Ostaće priče naših očeva, djedova i prijatelja pomoraca o plovidbi na Svecu. Ostaće i prenosiće se djeci i djeci naše djece. Dok ne postanu legenda.
