Ako ste jedan od onih koji maštaju o dalekim morskim prostranstvima, velikim čeličnim brodovima kako sijeku talase uz ples delfina, o avanturi savladavanja oluja i ljepoti tropskih mora, sigurno ste već upisali Srednju stručnu školu u Baru i samo što niste postali pomorac…
Završava se dio teorijske edukacije iz predmeta Elektronska navigacija. Učenici umorni od pisanja odmahuju glavom uz komentar: „ Mi ovo nikada nećemo shvatiti i naučiti… Teško je… Obimno je.“ Profesor odlučno prekida komentare uz obavještenje da će sljedeća praktična nastava biti održana na brodovima Ratne Mornarice Vojske Crne Gore, gdje će se upoznati sa svim uređajima o kojima smo učili, i gde će lično na njima raditi.
Nakon višenedjeljnog marljivog rada i učenja o uređajima elektronske navigacije i praktične obuke na njima, uputili smo zvaničnu molbu nadležnima u Mornarici da nam dozvole da ih posjetimo. Mladi oficir Mornarice nam je odmah odgovorio da je oduševljen radom i zalaganjem učenika i da će im omogućiti praktičnu obuku od strane najboljih radarista na radarskoj stanici Crni rt.
Osvanuo je prelijep, sunčan dan toga 8. decembra 2016. godine. Ulazimo u minibus i krećemo prema Sutomoru i Crnom rtu koji se nadvija iznad plaže Maljevik i Spičansko polje. Završena je prozivka. Odjeljenje maturanata IV-3 je kompletno i svi željno iščekuju obuku na navigacijskom radaru tipa „FURUNO“.
Atmosfera u toku puta je zadivljujuća. Zamišljena mlada lica gledaju osunčanu, nepreglednu morsku pučinu. Poneki brzi pogled na stručnu litaraturu da se još jednom pročita koji redak o radaru, da se ne osramotimo kod stručnjaka koji nas očekuju.
Sišli smo sa magistralnog puta i nakon nekoliko kilometara tijesnog putića stigli smo u jako uredan objekat radarske stanice. Tu su nas dočekala ozbiljna lica koja danonoćno bdiju nad našim morem.
Nakon višečasovnog, ozbiljnog rada i učenja, gdje je svakom pojedincu omogućeno da sam lično radi na radaru, prati brodove i određuje njihove pozicije, okupili smo se. Začuli su se komentari učenika : „Kao da sam čitav život radio na radaru… Nije to nimalo teško… Jedva čekam da se ukrcam i da sam radim na komandnom mostu… Lako je kad se uči od najboljih“.
Nakon obuke na radaru, naši košarkaši su održali obuku u košarci njihovoj posadi radarista (pobijedili smo ih u basketu) i na kraju se rastali kao stari prijatelji, uz obećanja da ovo nije naš posljednji susret.
