09.11.2018.
Svjedoci smo da većina nastavnika traga za odgovorom na pitanje: Kako motivisati učenike na času, koje metode i tehnike učenja koristiti kako bi se došlo do željenog ishoda?
Isprobani recept da dobra priprema za čas istovremeno znači i uspješan čas, ne dovodi se u pitanje. Želimo da vam pošaljemo jednu drugu poruku, a to je da često ne koristimo raspoložive resurse koji su tu, oko nas, a koji mogu poslužiti za uspješnu realizaciju nastavnog časa.
U utorak, 06.novembra učenici 1-5 odjeljenja, Obrazovni program Zdravstveni tehničar i desetak učenika II -6 odjeljenja, Obrazovni program Farmaceutski tehničar zajedno sa predmetnim nastavnikom Merimom Đukić, imrovizaovali su ,,malu“ učioničku laboratoriju i primjerom u praksi pokazali kako se vrši izolovanje DNK iz banane, paradajza, mandarine i ćelija sluzokože usne duplje. Istraživačko pitanje je odredilo tok i artikulaciju nastavnog časa : ,,Šta imamo zajedničko sa bananom, paradajzom i mandarinom“?
Uslijedio je niz zajedničkih aktivnosti: produktivno ponavaljanje, upoređivanje, zaključivanje, demonstriranje, ispitivanje, spajanje, teorijsko razmatranje, rukovanje, izvođenje i dokazivanje, čiji je rezultat uz naizmjenično smjenjivanje izlaganja, rasprave, pitanja i odgovora, doveo da se jedna naizgled apstraktna tema obradi na interesantan način i eksperimentom potvrde teorijksa znanja sa kojima su učenici već bili upoznati.
Nakon provjerenog primjera u praksi, učenici su iznosili jasne i kratke komentare i potvrdili da verbalno izlaganje sadržaja nije dovoljno za potpuno razumijevanje sadržaja i da su znanja stečena ličnom aktivnošću, trajnija i dublja. Između prethodno stečenih znanja i provjere u praksi uspostavljena je uzročno-posledična veza.
Naučili smo
Iako možda međusobno nismo slični, sva živa bića – pa čak i ljudi i banane, mandarine i paradajzi izgrađeni su od istog materijala.
Kao i ljudi, i ove biljke imaju gene i DNK u svojim ćelijama, a oni određuju njihove karakteristike. Golim okom ne možemo vidjeti ćeliju ili DNK u njoj, no ako bismo odstranili DNK iz miliona ćelija, onda bi mogli vidjeti DNK golim okom bez upotrebe mikroskopa. Upravo to je bila tema ovog časa.
Vlaknaste strukture koje vidite je DNK. Izvađena je iz miliona ćelija. Sva živa bića imaju DNK. Što su bića sličnija i srodnija, to je i njihov DNK sličniji. Svaki čovjek dijeli 99% svog DNK sa svakom drugom osobom. Nadalje, ljudski DNK vrlo je sličan DNK-u drugih vrsta. Mi dijelimo većinu naših gena koji čine DNK s primatima poput šimpanzi te s drugim sisarima poput miševa. Neke gene dijelimo čak i s bananom, paradajzom i mandarinom.
U ovom eksperimentu svaki je sastojak imao svoju ulogu u izolaciji DNK iz ćelija.
Deterdžent za pranje posuđa razgradio je ćelijsku membranu ćelije, bez soli ne bismo mogli izdvojiti DNK od drugih materijala u ćeliji. DNK nije rastvorljiv u alkoholu pa on omogućava da se dijelovi DNK nakupe u posebnom sloju a u soku ananasa nalazi se enzim BROMELAIN koji razgrađuje proteine.
